Gorivo za dušu

Usprkos lošim životnim uvjetima i velikoj neimaštini, kenijski narod pun je vjere, pouzdanja i sigurnosti da ih Bog neće iznevjeriti. S velikim povjerenjem predaju svoj život Bogu i mole mu se jer znaju da nema te molitve na koju nam Bog ne bi odgovorio. Kroz što god da prolaze ili kakva god pomoć im je potrebna, oni vjeruju da On to sve zna, da će djelovati i neće kasniti. Predaju mu sve, ali i vrijeme da djeluje kada On hoće i kako On želi. Zato odlazak na svetu misu za njih ima poseban značaj. Afričke mise inače uvijek znače veliko slavlje, svi su veseli, svi pjevaju i plešu u ritmu bubnjeva, a djeca imaju svoju posebnu koreografiju.

Nije neobično da mise traju i po dva-tri sata, a nakon njih dugo vas ne napuštaju sva ta razdragana, radosna i nasmijana lica puna života i nade koja primaju milost zahvaljujući Isusovim zaslugama.

Crkva u njihovom životu igra veliku važnost, predstavlja im mjesto okupljanja, zajedništva i pripadnosti. Ona je središte života i ovdje se osjećaju sigurno i zaštićeno te stoga ne čudi kako je, unatoč velikom siromaštvu, pri vrhu njihovih životnih prioriteta želja za izgradnjom ili obnovom crkvica na području naše franjevačke misije. Većina crkvica izgrađena je od skromne drvene građe i korištenjem lokalnih materijala, a takav tip građe doveo je do toga da su sadašnje crkve u potpunosti dotrajale- s raspadnutim i propusnim krovovima, trošnim zemljanim podovima i rasklimanim klupicama.

Kako mi franjevci lokalnom stanovništvu pomažemo i u njihovom duhovnom razvoju, želja mi je postojeće urušeno stanje crkvica zamijeniti, ne za bogato opremljeno blještavilo, već za sigurnije i čvršće kako bi ovi ljudi dobili dostojanstveno mjesto molitve, nade, veselja i susreta s Bogom. Otkako sam ovdje, uspjeli smo izgraditi pet crkvi, jednu smo obnovili, a trenutno gradimo i šestu i volim reći kako je ovo pravi dokaz da od početka pa sve do danas Bog neprestano proviđa. Kad završim s određenim projektom, On se s ljudima dobre volje uvijek pobrine za nastavak sljedećeg.
Kao i sve do sad, i ovu crkvu u mjestu Mbogoini gradim od kamena, a sve moje ideje u djelo pretoče lokalni zidari i stolari.

Proteklih dana podigli smo limeni krov, strop obložili s drvenim daskama, a i završili smo s varenjem metalnih okvira za prozore. Ostalo je još dosta do završetka radova i kompletnog unutarnjeg uređenja, no kada je cilj zacrtan, a temelji čvrsti, ništa nije nemoguće.

Crkva će biti posvećena sv. Charlesu Lwangi koji je jedan od 22 mučenika iz Ugande i zaštitnik je mladih većine država tropske Afrike. Ova crkva bit će simbol hrabrosti i vjere u Boga koji ovim ljudima daje snagu u tegobnoj borbi za život koji zaslužuju.

Ljubav u svojem najboljem izdanju

Svi znamo da ljubav ima mnogo definicija. Najljepša je riječ na svijetu, a neovisno o vezi, bilo da je riječ o roditeljima, braći, djetetu, supružniku ili prijatelju, nije definirana ni načinom, a ni ograničena količinom. Ljubav je vrlo snažno i emocionalno stanje koje se može prikazati kao vrlina koja predstavlja ljudsku dobrotu, zajedništvo, sigurnost, suosjećanje, povjerenje i duboku privrženost. To je vrlo nesebična, odana i dobronamjerna briga za dobro drugoga.

Kao što je i sv. Franjo svoj pokornički život započeo služenjem gubavcima i u njima prepoznao Isusa Krista, važno je da i mi sami vlastitom snagom čina uzajamnog dijeljenja i solidarnosti budemo među „gubavcima“ našeg vremena, služimo napuštenoj djeci, bolesnim i bespomoćnim ljudima bačenim na margine. Takvih je dosta, njima treba pomoći i njih trebamo smatrati svojim bližnjima na koje nas Bog izravno upućuje.

Kako je moguće biti radostan i ispunjen, a na mjestima na koja mnogi ne bi zašli i s ljudima koje mnogi izbjegavaju? Žrtva. Iz ljubavi davati svoju snagu i svoje vrijeme čini čudo u čovjeku. To je pravo iskustvo milosrđa. To znači dotaknuti Isusove rane i biti ozdravljen. Olakšati drugima teret života velika je radost, a svako djelo milosrđa prema bližnjemu ujedno je čin ljubavi prema Bogu.

Kako bi moje djelovanje imalo što veći smisao i dobilo stvarnu puninu, dva puta tjedno u misiji provodimo župni pastoral starih i bolesnih. Misija je vrlo velika, rasprostire se po 16 filijala i u okolnim selima ima jako puno bolesnika, starih i napuštenih. Kroz te obilaske i posjete nosimo im sakrament pričesti i bolesničkog pomazanja, molimo s njima, popričamo o raznim temama i nastojimo im olakšati probleme i pomoći na načine koji su nam dostupni.

Niti jedan obilazak nije isti, a zajedničko svakoj posjeti je to što su sve jedinstvene i vrlo dojmljive. Susrećete ljude koje je bolest bacila na koljena, no u toj njihovoj borbi i boli, taj dan uspijete im izmamiti osmijeh na lice, oni su sretni jer znaju da nisu ostavljeni i da Bog misli na njih, a upravo tako nam svjedoče da jedino s Isusom njihove boli dobivaju jedan novi smisao.

Ostatak fra Mirine priče za Radosnu vijest možete pročitati ovdje.