Mali dom – Franjevačka misija smještena je u selu Lower Subukia, u prometno izoliranom i planinskom djelu pokrajine Nakuru u centralnoj Keniji. Franjevci su izgradili crkve u 16 okolnih sela, dio ih je od kamena, a većinu čine drvene crkvice i u svakoj se nedjeljna misa održava samo jednom mjesečno. To je prilika da se lokalno stanovništvo okupi, pleše, pjeva i slavi jer nedjeljne mise ovdje su pravi društveni događaji. Postoji dogovoreno vrijeme za početak mise, no čekanje se često produlji dok se fra Miro ne probije do sela.

Za vrijeme kišne sezone putovanje kroz blato bez pravih puteva postaje nemoguća misija, ali ovdje nema negodovanja zbog čekanja jer miroljubivi Kenijci žive u skladu s izrekom – u ostatku svijeta imate sat, a mi vrijeme.

U sirotištu Mali dom fra Miro Babić skrbi o napuštenoj djeci čije su životne priče za mnoge od nas potresne te potpuno nezamislive. Mnoga djeca ondje su prvi puta osjetila ljubav, prijateljstvo, sigurnost i toplinu doma. U Malom domu žive djeca bez roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, epilepsijom, autizmom i dječjom paralizom. O djeci se brinu žene iz sela koje je fra Miro zaposlio kao ”mame”.

Djeca ovdje žive kao velika obitelj, imaju svoje dnevne obaveze i dobivaju tri obroka dnevno. Posebna pažnja posvećuje se osiguranju njihova obrazovanja, osiguranju i poboljšanju higijensko-sanitarnih uvjeta, zdravstvene zaštite i nutritivnih potreba koje su u skladu s lokalnim prehrambenim navikama i odgovarajućim prehrambenim standardima. Prateći pedagoške standarde, kao i standarde brige o djeci, velika briga usmjerena je upravo tome kako bi se zadovoljile individualne potrebe svakog djeteta s ciljem sveobuhvatne zaštite i osiguranja njihovog potpunog i skladnog razvoja.

Svjestan važnosti obrazovanja u životu mladog čovjeka, posebnu brigu fra Miro posvećuje mladima u srednjoj školi sv. Franje (St. Francis Secondary School) koju pohađa 600 djece čiji su roditelji daleko od mogućnosti da im osiguraju školovanje. Pod vodstvom fra Mire St. Francis je postao mjesto gdje djeca provode velik dio svog vremena te uz potrebna znanja, usvajaju i izgrađuju temeljni sustav vrijednosti koji je preduvjet njihovog odrastanja u kvalitetne i perspektivne, kao i društveno odgovorne mlade ljude.

Usprkos siromaštvu i otežanim uvjetima u kojima se odvija život i rad škole, učenici ostvaruju odlične rezultate na završnim državnim ispitima. St. Francis je srednja škola internatskog tipa i učenici ovdje žive gotovo cijelu godinu jer dolaze iz udaljenih mjesta u kojima ne postoji transport te je ovo jedini način kako bi pohađali nastavu. Nastava se izvodi po gimnazijskom programu Ministarstva obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Kenije, a obogaćen je nekim izvannastavnim aktivnostima koje se odvijaju u skladu sa skromnim materijalnim mogućnostima škole.

Učenici potječu iz svih etničkih skupina u Keniji (ima ih 42), svih vjerskih skupina (katolici, protestanti i muslimani), ovdje su djeca iz grada i sa sela, djeca s invaliditetom koja sva dijele isto siromaštvo i istu želju da pronađu način izlaska iz tog siromaštva za sebe i svoju obitelj. Upravo je škola ono mjesto koje može pružiti rješenja za trajni izlazak iz siromaštva i bijede kojoj su izloženi od rođenja.

Ovdje, osim što stječu kompetencije (znanja i vještine), dobivaju tri obroka dnevno, smješteni su u spavaonicama, a nastavu izvode profesori koji zajedno s njima žive u okrugu škole. Škola traje četiri godine i završava polaganjem ispita državne mature.

Veliku ulogu u životu ove djece imaju KUMOVI, a kako postati kum pročitajte ovdje.

Dvije medicinske sestre i jedan tehničar jedino je osoblje koje obavlja sve poslove kako bi pružili nužnu pomoć stanovništvu.

U centru se obavljaju testovi na HIV i malariju te vrše porođaji. U sklopu misijskog zdravstvenog centra nalazi se i zubna ordinacija koja predstavlja veliku važnost u očuvanju zdravlja stanovništva.

Radu osoblja ponekad se pridružuju liječnici opće prakse i stomatolozi koji kroz volonterski rad doprinose boljoj zdravstvenoj zaštiti stanovnika, no također i educiraju zaposleno osoblje, ali i pacijente o važnosti aktivne brige o zdravlju, kao i provođenja oralne higijene. Jednom tjedno organizira se i mobilna klinika kako bi ova pomoć stigla i do najudaljenijih zaseoka u misiji.