Frama BiH za Mali dom

Ove godine je nacionalno vijeće Frame BiH pokrenulo projekt Frama za Afriku pa su se Framaši iz cijele Bosne i Hercegovine ujedinili i preuzeli su ulogu kumova za čak 21 dijete iz Malog doma!

Mjesna bratstva koja su postala kumovi djeci u projektu Ujak Ante i brinu o djeci koja pohađaju osnovnu školu Mikima su:

1. Samwel Kinyugo- Frama Livno
2. Paul Nganga – Frama Seonica
3. Liam Kungu – Frama Sarajevo
4. Francis Kungu- Frama Ružići
5. Esther Nyambura- Frama Visoko
6. Fidelis Waceke – Frama Fojnica
7. Mary Wanjiku Mwangi- Frama Suho Polje
8. Joy Damaris Wanja – Frama Vidoši
9. Sara Wambui – Frama Vitez
10. Zipporah Wangari – Frama Vitina
11. Mary Wanjiku – Frama Uskoplje
12. Grace Wanjiru – Frama Šuica
13. Esther Wanjiru – Frama Široki Brijeg
14. Faith Nduta – Frama Gorica Sovići

Framaši koji su zaslužni za školovanje djece u našoj srednjoj misijskoj školi sv. Franje su redom:

1. Alex Kiptoo – Frama Posušje
2. Brown Kipsegecha Ngorora – Frama Tihaljina
3. Evans kipsigei Kiplangat – Frama Mostar
4. Phabias Kinyua Muthee – Frama Humac
5. Jane Nyambura Mwangi – Frama Bugojno
6. Marian Chelimo Lolim – Frama Međugorje
7. Dorcas Cherono Kiprono – Frama Tomislavgrad

U nastavku prenosimo razmišljanja Framaša, a mi im se iz dubine srca zahvaljujemo na pokazanoj nesebičnosti, brizi i suosjećajnosti za djecu kojoj je obrazovanje zbog uvjeta života u kojima su rođeni u potpunosti nedostižan cilj.

Razmišljajući o životu sv. Franje, prva pomisao jest uvijek siromaštvo. Franjo se htio osiromašiti do kraja. Htio je da svatko ima više od njega. Hvala Bogu pa smo, tom mišlju vođeni, prepoznali bližnjega u potrebi. Uistinu nas je oduševila ideja da pomognemo baš onima za koje stalno čujemo, no rijetko se odazovemo. Ali sada smo bez imalo premišljanja, proveli misao u djelo jer kao što u Vječnom zaljubljeniku pronalazim: Nije dosta samo razmišljati, dolaziti do svijetlih spoznaja. To je nedovršeno djelo; što je u svijesti, mora u život. Kad je to djelo napokon oživjelo, oživjela je i radost u našim srcima znajući da smo učinili njihove živote barem malo sigurnijima i lakšima.

I reći ću da je uistinu čudesno bilo ujediniti sjever i jug, istok i zapad države da zajedničkim nastojanjem učinimo dobro.

Petra Bračić

Od svega posebnog što mi je Frama pružila, projekt “Frama za Afriku” mi se najviše uvukao pod kožu i dotaknuo srce. Dio nacionalnog vijeća Frame BiH postala sam početkom godine, kada se intenzivno počelo pričati o ostvarenju novog projekta. Dugo smo predlagali, dijelili mišljenja, pretraživali kome se obratiti i na koncu pozvali bratstva. Sjećam se da sam tada pisala dopis o ovom projektu i sebi tiho rekla da bih sve što sam ikada napisala zamijenila tim dopisom. Ja, koja uvijek nešto pišem. Ne zato što mi se tekst sviđao, nego sam bila toliko sretna. Bio je to osjećaj ponosa, jer sudjeluješ u nečemu dobrom i za nekoga dobrog. Uvijek sam maštala o Africi i djeci iz Afrike. Dodala sam je i na popis zemalja koje bih voljela posjetiti. Zapravo, nikad nisam razmišljala o tome što Afrika pruža, nego koga pruža. Nama, kilometrima udaljenim, pružila je kumove. Sva ta djeca, koju vidim preko fotografija, probude nešto u meni. Izgledaju sretno, iako često nemaju razloga za sreću. Upravo zato, u periodu rada na projektu, osjećala sam tu posebnost Afrike.

Misijske organizacije koje tamo djeluju, ali i svi ljudi kojima je Afrika postala om, zaslužuju svako dobro ovoga svijeta. Danas su nam zbog njih dostupne informacije o broju gladne, nezbrinute i siromašne djece, te smatram da je bilo vrijeme nešto učiniti i s naše strane. Spojili smo skoro 60 bratstava, tisuće su to mladih ljudi. Za nas je velika stvar kada vidimo da su framaši aktivni, a odaziv na ovaj projekt bio je više nego zadovoljavajući.

Iskreno se nadam da smo na ovome putu dobra, sljedeći stope našeg serafskog oca svetog Franje, došli do konačnog cilja – osmijeha djece kojoj smo pomogli. Na ovome nećemo stati, jer kumstvo je vječan pečat.

Leona Barešić

HVALA FRAMI BOSNE SREBRENE!